VITAMIN D

Na spomen vitamina D prve su nam asocijacije sunce, more i ljeto.

Može li nam izlaganje Suncu osigurati potrebne količine vitamina D?

Koja je uloga vitamina D u organizmu?

Koji su prirodni izvori tog vitamina, koji je preporučeni dnevni unos, koje su osobe u riziku od manjak vitamina D?

Odgovore na pitanja i ponešto više o tom vitaminu napisat ćemo u ovome članku.

Vitamin D(calciferolum) se često zove vitamin Sunca ili antirahitični vitamin. Prije otkrića vitamina D veliki broj gradske djece je bolovao od rahitisa. Znanstveni radovi su pokazali da se ta bolest može liječiti i izlaganjem tijela sunčevim zrakama i svježem zraku i konzumiranjem hrane koja je bogata vitaminom D.

Pod utjecajem UVB zraka iz endogenog kolesterola u koži (7-dehidrokolesterola) sintetizira se vitamin D3. Metabolička aktivacija se odvija putem jetre i bubrega te se aktivni metabolit zove kalcitriol ili 1,25-(OH)2-kolekalciferol. Kalcitriol ima najveću biološku aktivnost  pa se smatra konačnim, aktivnim oblikom vitamina D.

Uloge vitamina D u organizmu su mnogobrojne, ali primarni učinak je održavanje ravnoteže i konstantne koncentracije kalcija i fosfata u plazmi. Odgovoran je za crijevnu apsorpciju kalcija na način da stimulira sintezu dva transportna proteina. Ukoliko apsorpcija kalcija na taj način nije dostatna vitamin D potiče iskorištavanje kalcija i  fosfata iz kostiju i smanji njihovo izlučivanje bubrezima. Znanstvena istraživanja otkrivaju ulogu vitamina D u prevenciji i liječenju osteoporoze, modulaciji rasta stanica, u fukciji mozga,zaštiti od upalnih zbivanja. Niže razine vitamina D su zabilježene kod određenih kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, upalnih bolesti crijeva. Budući da ima važnu ulogu u prirođenoj i stečenoj imunosti, nedostatak vitamina D povezuje se s povećanom učestalošću virusnih i bakterijskih infekcija. Suplementacija vitaminom D sve je prisutnija kod osoba oboljelih od multiple skleroze.

Pojava nedostatka vitamina D se može očekivati kod osoba koje se rijetko izlažu suncu, nose zaštitnu odjeću, rabe sredstva za zaštitu od sunca zatim kod osoba tamne puti, pretilih osoba, onih koji uzimaju lijekove što utječu na metabolizam vitamina D, hospitaliziranih pacijenata, trudnica i osoba starije životne dobi.

Glavni izvor vitamina D kod ljudi je sinteza u koži pod utjecajem Sunca.

Najbogatiji prirodni izvori vitamina D3 u hrani su ulja iz jetre bakalara i drugih masnih riba zatim tuna, srdela, skuša, bakalar, haringa, losos, plodovi mora, gljive shiitake, goveđa jetra i žumanjak. Ali unos putem hrane zadovoljava samo 20 % ukupnih dnevnih potreba.

Preporuke za preventivnu primjenu vitamina D za opću populaciju navode preporučeni dnevni unos za muškarce i žene iznad 18. godine od 600 IJ do 4000 IJ (gornja dopuštena granica) . Iznad 70. godine preporučuje se 800 IJ a gornji dozvoljeni unos je isto tako 4000 IJ. Trudnoća i dojenje zahtijevaju dnevni unos 600 IJ vitamina D. Budući da je vitamin D topljiv u mastima, bolja mu je apsorpcija ako se uzima za vrijeme jela.

Do suviška vitamina D ne može doči zbog prekomjernog izlaganja suncu, ali može zbog pretjeranog peroralnog unosa. Budući da se radi o vitaminu topljivom u mastima može doći do akumulacije u organizmu i štetnih učinaka stoga je opasno nektrolirano uzimanje. Do hipervitaminoze D može doći nakon unosa  od 50 000 do 100 000 IJ na dan tijekom barem mjesec dana. Akutna intoksikacija se pojavljuje sa simptomima hiperkalcemije (kofuzija, mučnina, povraćanje, mišićna slabost.)

Vitamin D je predmet mnogih istraživanja te pored navedenih zasigurno nas čekaju još mnogobrojna saznanja vezana za njegovu primjenu i vjerojatno će naći svoje mjesto u terapijskim protokolima mnogih bolesti.

PRIPREMILA: Ljubica Pavela, mag. pharm.