Savjetujemo

Što trebamo znati o antibioticima?

Što trebamo znati o antibioticima?

Antibiotici su moćni lijekovi koji ubijaju ili usporavaju rast i razmnožavanje bakterija, kako patogenih (patogen = izaziva bolest) tako i nepatogenih, dok na viruse i većinu gljivica nemaju nikakav učinak. Njihovim izumom, početkom prošlog stoljeća, spašeni su mnogi životi i može se s pravom reći da otkriće antibiotika predstavlja prekretnicu u povijesti moderne medicine.

Antibiotici spadaju u najpropisivanije lijekove današnjice. Ono što antibiotike razlikuje od drugih lijekova jest i činjenica da su to jedini lijekovi koji kad se daju pojedincu imaju učinak i na cijelu zajednicu, jer svoju mikrofloru stalno izmjenjujemo s drugim ljudima. Stoga, svakom neopravdanom primjenom antibiotika nanosimo štetu ne samo sebi već i svojim bližnjima, kao i cijeloj zajednici.

Kada antibiotici pomažu, a kada odmažu?

Antibiotici liječe bakterijske infekcije ukoliko su: pravilno odabrani (ukoliko su prisutne bakterije osjetljive na primijenjeni antibiotik), primijenjeni u točnoj dozi, u točnim vremenskim razmacima čime je osigurana efektivna koncentracija antibiotika u krvi i ukoliko terapija traje dovoljno dugo. Kod virusnih infekcija (prehlade, većina grlobolja, većina upala uha, a vrlo često i kašalj) antibiotici ne samo da ne pomažu nego organizmu uvelike otežavaju izlječenje jer ubijaju «dobre» bakterije koje su važne u pravilnom radu imunološkog sustava te na taj način oslabljuju imunološki odgovor i produžuju oporavak. Svakom upotrebom antibiotika naš organizam postaje sve osjetljiviji na mikroorganizme iz okoline, a često nakon antibiotske terapije uslijed poremećaja crijevne mikroflore dolazi i do gljivičnih oboljenja. Najozbiljnija posljedica neosnovane i nepravilne primjene antibiotika je pojava bakterijske rezistencije odnosno razvoj otpornih bakterijskih sojeva.

Što je bakterijska rezistencija?

Upravo bakterijska rezistencija razlog je zbog kojeg se kaže da antibiotik primijenjen kod pojedinca ima utjecaj na cijelu zajednicu. Rezistencija je, jednostavno rečeno, visoko inteligentni sustav preživljavanja bakterija. Ona predstavlja njihovu evolucijsku prilagodbu, razvoj različitih mehanizama otpornosti na postojeće antibiotike. Razvojem rezistencije mijenja se genetska struktura što znači da su i potomci rezistentnih bakterija također rezistentni na pojedine antibiotike ili istovremeno na više njih (multi-rezistentni). Primjer takvih «superbakterija» su MRSA (meticilin-rezistentni zlatni stafilokok) i VRE (vankomicin-rezistentni enterokoki). Što sve to znači za nas, za čovjeka? To znači da se sutra možemo razboljeti od neke dobro poznate bakterije i da nijedan postojeći antibiotik ne djeluje na nju. Sjetimo se kuge koja je kroz povijest pokosila gotovo 75 milijuna života. Otkriće antibiotika spasilo je milijune života od te opake bakterije (Yersinia pestis), ali ne i mladića s Madagascara koji je 1995. umro od istog uzročnika jer mu nijedan do tada učinkoviti antibiotik nije mogao pomoći upravo zbog razvoja rezistencije.

Upotreba antibiotika u uzgoju životinja kako bi se izbjegle opasne crijevne zaraze i tako povećao prinos mesa također uvelike doprinosi razvoju rezistentnih bakterijskih sojeva. Isti mehanizam adaptacije bakterija na antibiotike i porast broja neosjetljivih sojeva javlja se dakle i među domaćim životinjama, a zatim njihovim mesom ili mlijekom ostaci antibiotika dolaze i na naš tanjur. Posljedica svega navedenog je činjenica da vrlo jaki antibiotici nisu više djelotvorni.

Kada zaista trebamo uzeti antibiotik?

Odluku o primjeni antibiotika uvijek ćemo prepustiti našem liječniku. Čak i onda kada nam liječnik propiše antibiotik dobro ćemo zajedno s njim razmotriti opravdanost primjene. Svakako je uputno odabrati djelotvorni antibiotik prema učinjenom antibiogramu, a liječnik bi se uvijek kada je to moguće trebao odlučiti za antibiotik užeg spektra djelovanja, jer što je spektar djelovanja antibiotika širi, mogućnost razvoja rezistencije je veća.

Na što moramo pripaziti kada uzimamo antibiotike?

Neki antibiotici (tetraciklini, fluorokinoloni, neki penicilini) ne smiju se uzimati zajedno s mlijekom, mliječnim proizvodima, pripravcima ili lijekovima sa željezom, kalcijem, magnezijem i aluminijem (aluminij i magnezij sastojci su nekih antacida-lijekova za neutralizaciju želučane kiseline). Treba napraviti razmak od najmanje 2 h između njihove međusobne primjene.
Postoje naznake da antibiotici (ampicilin i tetraciklini) smanjuju djelotvornost oralnih kontraceptiva, te je u razdoblju uzimanja ovih antibiotika, kao i 7 dana nakon završetka terapije preporučljivo koristiti dodatne metode zaštite od trudnoće.

Antibiotici djeluju ne samo na bakterije koje uzrokuju upalu već i na zdrave bakterije u našim crijevima. To povećava rizik od gljivičnih infekcija, posebno kod žena pa je uputno tijekom i nakon antibiotske terapije pripaziti na prehranu, na način da se izbjegava hrana koja potiče rast gljivica. Trebalo bi izbjegavati šećer, bijelo brašno i druge rafinirane ugljikohidrate, industrijske voćne sokove, fermentiranu hranu, sušeno meso i voće, gljive, pistacije i kikiriki. Kao pomoć za obnavljanje oštećene crijevne flore preporuča se uzimanje probiotičkih pripravaka nakon antibiotske terapije. Alkohol se nikako ne preporuča uzimati zajedno s antibioticima jer u nekim slučajevima može izazvati mučninu, povraćanje, glavobolju, čak i konvulzije.

Što svi možemo učiniti kako bismo spriječili pojavu otpornih bakterija?

Razgovarajte s liječnikom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i s vašim ljekarnikom o stvaranju otpornosti na antibiotike. Nikada nemojte samoinicijativno piti antibiotike za virusne infekcije kao što su prehlada, gripa ili kašalj.

Kada vam je propisan antibiotik:

  • Uzimajte lijek TOČNO ONAKO kako ga je liječnik propisao, a ljekarnik objasnio. Popijte lijek do kraja, tj onoliko dugo koliko vam je rečeno da ga uzimate, bez obzira na to što se osjećate bolje. Ako ne popijete potpunu kuru antibiotika, može se dogoditi da dio bakterija preživi i da se ponovo razbolite. To vrijedi i za djecu- trebaju popiti antibiotik do kraja, bez obzira na to što se osjećaju bolje.
  • Ne preskačite dozu.
  • Ne čuvajte antibiotike za sljedeći put kad se razbolite.
  • Ne posuđujte antibiotike koji su propisani nekome drugome. To ne moraju biti antibiotici pogodni za vas i vašu bolest, a korištenje krivog lijeka može odgoditi ispravno liječenje i dopustiti umnožavanje bakterija
  • Nakon što završite s preporučenom kurom antibiotika, ako vam je preostalo što lijekova, bacite ih (na način zbrinjavanja medicinskog otpada)

I zapamtite: antibiotik nije antipiretik, antibiotik nije analgetik!

Što nadležno ministarstvo poduzima u svezi s bakterijskom rezistencijom?

Problem rezistencije bakterija na antibiotike mora se shvatiti kao globalni problem koji ne poznaje državne granice. Republika Hrvatska podupire suradnju s drugim zemljama u zajedničkim naporima za zaustavljanjem širenja rezistencije. Kako bi učvrstilo strategiju i aktivnosti usmjerene na zaustavljanje širenja otpornosti bakterija na antibiotike te kako bi osiguralo podjednaku zastupljenost svih zainteresiranih strana, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi osnovalo je Interdisciplinarnu sekciju za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA).

Više o tome na:

Nacionalni program za kontrolu otpornosti bakterija na antibiotike 2009.-2014.
ISKRA - Osjetljivost i rezistencija bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj