Savjetujemo

Vodene kozice-varičele

Vodene kozice-varičele

DEFINICIJA I EPIDEMIOLOGIJA
Vodene kozice akutna su zarazna bolest koja zahvaća uglavnom mlađu populaciju, rjeđe odrasle. Radi se uglavnom o dobroćudnoj bolesti koja kod inače zdravog djeteta ne izaziva veće zdravstvene probleme. Najčešće su inficirana djeca između 5. i 9. godine starosti i oni čine 50% svih slučajeva bolesti. Epidemije vodenih kozica najčešće su zimi i u proljeće, bolest se javlja kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu je kratkog vijeka.

 

Uzročnik vodenih kozica je varicella-zoster virus iz porodice herpesvirusa. Posebnost varičela-zoster virusa je da se nakon ulaska trajno nastanjuje u organizmu, a njegova moguća ponovna reaktivacija daje kliničku sliku i simptome nove bolesti zvane herpes zoster. U početnoj fazi bolesti uzročnik varičela se nalazi na sluznici dišnih putova, kasnije prelazi u krvotok te se na kraju može izolirati tek iz promjena na koži.

Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog puta i spojnicu oka (konjunktivu). Osoba koja ima ovu bolest može zaraziti druge u razdoblju od dva dana prije pojavljivanja osipa pa do šest dana nakon pojavljivanja prvih mjehurića, ili čak dok se svi mjehurići ne pretvore u kraste.

KLINIČKA SLIKA
Klinička slika bolesti dijeli se u nekoliko stadija:

Stadij inkubacije obično traje 10 do 20 dana, kada simptomi još nisu prisutni. To je vrijeme tijekom kojeg virus putem sluznice dišnog puta ili očne spojnice ulazi u ljudski organizam, razmnožava se i širi krvlju po raznim organskim sustavima. U konačnici je najjače zahvaćena koža te sluznica dišnog sustava i usne šupljine, ali jednakomjerno mogu biti zahvaćeni i drugi organi (jetra, pluća, mozak itd.). Pred kraj ovog stadija virus ponovno nastanjuje dišni sustav, što osobu čini zaraznom za okolinu i prije pojave prepoznatljiva osipa.

Primordijalni stadij traje 1 do 2 dana, te je praćen nespecifičnim znakovima bolesti: blago povišenom temperaturom, glavoboljom, povraćanjem, klonulošću i sl.

Eruptivni stadij, u trajanju 5 do 7 dana, obilježen je karakterističnim mjehurićastim osipom praćenim svrbežom. Prve kožne promjene su sitne crvenkaste mrljice (makule) koje izbijaju na vlasištu, licu ili trupu. Tijekom idućih sati mijenjaju izgled i prelaze u malene, crvenilom okružene površinske mjehuriće. One su prosječne veličine 2 - 3 mm i ispunjene bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. Istodobno s pojavom osipa na koži i sluznici javlja se svrbež zahvaćenih dijelova. U sljedećih dan, dva zamuti se sadržaj mjehurića, te pucaju, suše se i pretvaraju u kraste cijeljenjem, nakon kojih u pravilu ne ostaju ožiljci. Razvoj pojedine promjene od makule do kraste obično traje dva-tri dana, a s pojavom prvih krasta izbijaju nove makule, odnosno vezikule, te se osip s glave i trupa širi i na ekstremitete. Gustoća osipa je vrlo različita, od samo nekoliko do gotovo potpune prekrivenosti kože. Osip u varičeli izbija na mahove, pa se na koži mogu vidjeti sve faze: od makule do kraste, što je upečatljiv nalaz u vodenim kozicama. Svako izbijanje novog osipa može biti praćeno porastom tjelesne temperature.

Stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma bolesti, otpadanjem krasta i cijeljenjem oštećenja na koži, iza kojih najčešće ne ostaju nikakvi ožiljci.

DIJAGNOZA
Za postavljanje dijagnoze bolesti nisu nužne laboratorijske pretrage, već se ona temelji na dobroj anamnezi i kliničkoj slici. Posebnu važnost u kliničkoj slici ima osebujan izgled osipa, jer istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kraste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica. Dijagnozi može pomoći i nalaz krvi u kojem nalazimo leukopeniju, dakle smanjen broj bijelih krvnih stanica, ali s normalnim odnosima u diferencijalnoj krvnoj slici.

KOMPLIKACIJE
Komplikacije bolesti mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smještajem osipa, jačom zahvaćenošću drugih organskih sustava ili naknadno pridruženom bakterijskom infekcijom. Pod nezgodnim smještajem osipa ponajprije se misli na izbijanje u području ždrijela, grkljana ili oka, što može imati ozbiljne posljedice za bolesnika (smetnje disanja, oštećenje vida i sl.). Jedna od češćih komplikacija je svakako naknadno pridružena bakterijska infekcija, a najčešće je riječ o infekciji osipom oštećene kože ili sluznica.

 

 

Ako žena u ranoj trudnoći oboli od varičele, postoji rizik od urođenih mana djeteta (rijetko). U kasnijoj trudnoći najveći je rizik za dijete mjesec dana prije poroda i neposredno nakon poroda. Novorođenčad su pod rizikom od ozbiljne infekcije ako majka nije imuna, tj. nije preboljela vodene kozice. Ovo je jedna od najrizičnijih skupina i trebala bi dobiti varičela-zoster imunoglobulin (VZIG) u tri slučaja:

1. Ako je majka u zadnjih mjesec dana trudnoće bila u kontaktu s varičelama;
2. Ako je majka 5 dana prije poroda razvila kliničku sliku vodenih kozica;
3. Ako je majka 10 dana nakon poroda razvila kliničku sliku vodenih kozica.

LIJEČENJE
Nekomplicirani oblici bolesti danas se uglavnom liječe simptomatski (mirovanje, kontrola tjelesne temperature, učestalo tuširanje mlakom vodom radi prevencije sekundarnih infekcija kože), dok se u kompliciranih oblika primjenjuju potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.
Opće metode ublaživanja svrbeža koji nastaje zbog osipa uključuju kupku u mlakoj vodi u koju se doda otopina kalijeva permanganata toliko da otopina bude blijedo ružičasta, pažljivo ispiranje i nježno brisanje kože tapkanjem ručnikom. Pripravci s lokalnim djelovanjem koji se mogu kupiti bez recepta u ljekarni, antihistaminici ili drugi losioni koji sadrže kamfor, mentol ili fenol također mogu pomoći. Nanose se u malim količinama samo na zahvaćena mjesta. Ne preporučava se upotreba dječeg pudera jer se njegove sitne čestice nakupljaju na koži i mogu uzrokovati produženu infekciju. Nokte treba podrezati kako bi se spriječilo stvaranje ogrebotina zbog češanja, koje se naknadno mogu inficirati. Djetetu možete na ruku staviti laganu pamučnu ili flanelastu rukavicu kako biste spriječili češanje.
Preporuča se izbjegavati salicilate (Aspirin, Andol) kao lijekove za snižavanje tjelesne temperature u bolesnika s vodenim kozicama zbog opasnosti pojave Reyeova sindroma, kod djece ispod 12 godina! Za snižavanje temperature koristi se paracetamol.
Lijek aciklovir dobio je odobrenje američkog FDA-a za liječenje vodenih kozica kod djece nakon druge godine života, ali se on uglavnom koristi kod tinejdžera jer je bolest intenzivnija kod te dobne skupine. Lijek bi trebao ublažiti simptome vodenih kozica, posebice kod starije djece i tinejdžera ako se uzme u roku od 24 sata nakon pojavljivanja osipa. Također se može propisati kod težih slučajeva ili kod pacijenata s imunosupresivnom terapijom.
Izolacija bolesnika provodi se dok ne nestanu zadnji mjehurići, što obično traje pet, šest dana od pojave osipa. Djeca ne bi smjela ići u školu ili vrtić dok se svi mjehurići ne raspuknu i pretvore u kraste, i dok se ne osjećaju dovoljno dobro da mogu sudjelovati u normalnim aktivnostima.

PREVENCIJA
Cjepivo protiv vodenih kozica u nas nije na popisu obaveznih cjepiva za djecu, za razliku od SAD-a i nekih europskih zemalja. U nas se odluka prepušta roditeljima, a djeca se mogu cijepiti tek nakon 12. mjeseca života. Prije se u toj dobi primjenjivala samo jedna doza cjepiva, dok su se nakon 13. godine života primjenjivale dvije doze cjepiva s razmakom od 6 do 10 tjedana. Prema novim preporukama, od 2006., i djeca mlađa od 13 godina trebaju dobiti dvije doze cjepiva: prva se daje između 12. i 15. mjeseca života, a druga od 4. do 6. godine starosti te se na taj način postiže 98% otpornost prema ovoj bolesti.

Pripravci galenskog laboratorija za ublažavanje simptoma varičela