Proljeće je idealno vrijeme za detoksikaciju organizma i čišćenje od nakupljenih toksina. Cilj detoksikacije je osloboditi tijelo od štetnih tvari koje usporavaju naše metaboličke procese, nakupljenih pogotovo tijekom zimskog perioda, te ukloniti učinke koje toksini imaju na funkciju imunosnog, probavnog, dišnog i mokraćnog sustava te time poboljšati opće psihofizičko stanje.

 

Načini detoksikacije brojni su:

- Uvođenje dodatnih obroka svježeg voća i povrća podignut će razine vitamina i minerala u čemu će pomoći i vitaminsko-mineralni dodaci prehrani
- Tjelesna aktivnost na zraku poboljšat će raspoloženje i opće stanje organizma
- Konzumacija dovoljne količine vode (2 litre dnevno)
- Tijelu moramo osigurati dovoljno sna, a oko 8 sati sna dnevno zadovoljava potrebe većine ljudi
- Dodaci prehrani za jačanje imuniteta dodatno će osnažiti organizam

 

Ljekovito bilje, posebice ono sa djelovanjem na jetru, probavni i mokraćni sustav ima svojstvo snažne detoksikacije organizma. Detoksikaciju organizma uvijek je dobro učiniti u prvim proljetnim danima kako bismo osnažili svoje organe, pogotovo jetru i bubrege, koji predstavljaju glavne filtracijske sustave.

 

Biljke s laksativnim i pruritivnim djelovanjem poput krkavine (Rhamnus frangula) i sene (Cassia sena) potaknut će bolju peristaltiku, brže čišćenje crijeva i odstranjivanje toksina iz organizma.

 

Kora krkavine svoje laksativno djelovanje ima zahvaljujući antrakinonskim glikozidima, slično kao list i plod sene. U ljekarnama su dostupne čajne mješavine koje, uz ostale, sadrže koru krkavine i list sene. Ne preporučuje se primjena dulja od 2 tjedna te se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i djeci mlađoj od 12 godina.

 

Druga skupina biljaka koja je vrlo važna za detoks organizma su biljke s diuretskim djelovanjem. Preslica pojačava rad bubrežnih glomerula te tako pojačava diurezu, odnosno mokrenje. Biljke s diuretskim djelovanjem pomoći će ukloniti višak tekućine, bjelančevina i toksina iz međustaničnog prostora te ukloniti podlogu za stvaranje celulita. Zelen poljske preslice (Equisetum arvense) i list koprive (Urtica dioica) imaju sposobnost pročišćavanja bubrega i mokraćnog sustava.

 

Aktivni spojevi zeleni poljske preslice flavonoidi najzaslužniji su za njezino diuretsko djelovanje uz derivate kavene i hidroksicimetne kiseline. Za razliku od ostalih čajeva koji se pripremaju kao infuz, odnosno potapanjem biljnog materijala kipućom vodom, čaj zeleni poljske preslice priprema se isključivo kao dekokt, odnosno pripravak dobiven kuhanjem u vodi. Razlog tome je u silicijem bogatoj strukturi biljnog materijala, koji se tek kuhanjem otapa u vodi. Dva do četiri grama droge kuha se pet minuta u 250 mL ključale vode, a zatim se ostavi stajati još 10 do 15 minuta. Doza se popije uvijek svježa i topla, između obroka te se priprema 3 puta dnevno što znači da dnevna doza iznosi 6 do 12 grama biljke na dan. Tinktura se spravlja u visokopostotnom etanolu, obično 70-postotnom. 2 mL takve tinkture uzima se tri puta dnevno u 1 do 2 dcl vode. Preporuča se korištenje u periodu od 2-3 tjedna. Moderna klinička farmakoterapija smatra poljsku preslicu posve sigurnom biljkom te ju koristi kod blagih upala mokraćnih puteva i kao pomoćnu terapiju manjih kamenaca bubrega i mjehura. S obzirom na njezino diuretsko djelovanje ne preporučuje se uzimanje kod težih bubrežnih bolesti poput glomerulonefritisa, a kod osoba koje već uzimaju diuretike i antihipertenzive ili pate od bubrežnih i srčanih bolesti potreban je oprez.

 

List koprive djeluje kao blagi diuretik te je vrlo popularan kao detoks kroz čaj i hranu. U listu prevladavaju derivati kavene kiseline zajedno s flavonodima. Od minerala ističe se kalij koji djelomično objašnjava blagi diuretički učinak lista koprive. Priprema se kao infuz, 3 - 5 grama suhog lista koprive prelije se s 250 mL kipuće vode i ostavi se poklopljeno deset minuta. Infuz se priprema svjež, a pije se tri puta na dan, najčešće nakon obroka što znači da je ukupna dnevna doza 9-15 grama. Kao tinktura, uzima se 2-6 ml tinkture u 25-postotnom etanolu, tri puta dnevno u čaši vode. Preporučuje se korištenje tijekom 3 tjedna. Ukoliko se koriste biljke s diuretskim djelovanjem, poželjno je organizmu osigurati puno tekućine.

 

Korijen i list maslačka (Taraxacum off.), korijen čička (Arctium lappa), list artičoke (Cynara scolymus) i sikavica (Silybum marianum) imaju sposobnost drenaže i osnaživanja funkcije jetre.

 

U fitoterapiji ljekoviti su korijen i list maslačka. Iako se preferira upotreba korijena, učinkovitost se postiže s listom i s korijenom. Listovi sadrže seskviterpenske laktone, triterpene, sterole i flavonoide te imaju visok sadržaj kalija, dok korijen sadrži sesviterpenske laktone, derivate kavene kiseline i visok udio kalija. List maslačka djeluje kao dobar diuretik dok je korijen izvrstan koleretik jer potiče stvaranje i lučenje žuči. List se priprema kao infuz (4-10 g suhog lista prelije se kipućom vodom i ostavi 10 minuta) te se priprema i pije 3 puta na dan između obroka. Tinktura u 25-postotnom etanolu pije su u dozi 2-5 mL u čaši mlake vode 3 puta na dan. Korijen pripremamo kao dekokt (3-5 g korijena kuha se 10 minuta i procijedi) te se pije 2-3 puta na dan pola sata prije jela. Tinktura u 25-postotnom etanolu pije se u dozi od 5 do 10 mL u pola čaše mlake vode 3 puta na dan. Najdjelotvorniji poznati pripravak korijena maslačka je SIPF (integralna suspenzija ljekovitog bilja) jer je napravljena od svježeg korijena koji sadrži visoki udio kalija i osjetljive glikozide. Pije se u dozi od 5 mL 2-3 puta na dan u pola čaše mlake vode pola sata prije obroka te je kao takav nadjelotvorniji kod mršavljenja i u tretmanima celulita.

 

SIPF tehnologija prvi je uspješni pokušaj zaobilaženja glavnog nedostatka tinktura, a to je selektivna ekstrakcija aktivnih tvari u određenoj koncentraciji etanola kao ekstrakcijskog sredstva. SIPF pripravci sadrže manje etanola od klasičnih tinktura i zbog toga su pogodniji za upotrebu. SIPF pripravci imaju i svoga nasljednika, EPS pripravke. EPS (standardizirani ekstrakt ljekovitih biljaka) dobiva se procesom liksivijacije, odnosno progresivnim ekstrahiranjem aktivnih tvari u rastućim koncentracijama etanola. EPS pripravak stoga ima optimalnu ekstrakciju tvari. Nakon procesa dobivanja suhog ekstrakta on se standardizira na aktivne tvari, a pripravci mogu biti suhi ili tekući. Tekući oblici otopljeni su u glicerolu što je prednost ukoliko etanol smeta pacijentima.

 

Korijen čička sadrži veliku količinu inulina, fenolskih spojeva i nezasićenih sumpornih spojeva. Europska agencija ESCOP smatra kako se biljka koristi na temelju tradicionalne upotrebe, a ne provjerenih kliničkih ispitivanja. Moderna fitoterapija naglašava upotrebu kod kožnih tegoba, iako se tradicionalno koristila i kod tegoba probavnog sustava te kao diuretik. Kao dekokt priprema se desetominutnim kuhanjem 5-7 g korijena u 350 ml vode i pije 3 puta dnevno pola sata prije obroka. Uporaba tinkture jednostavnija je i koristi se doza od jedne čajne žličice u pola čaše vode pola sata prije jela 3 puta dnevno. Najveća količina farmakološki aktivnih tvari nalazi se u SIPF ekstraktu (integralna suspenzija ljekovitog bilja) te se koristi u istoj dozi kao i tinktura. Da bi se djelovanje čička ispoljilo, potrebno je korištenje od barem 3-4 tjedna.

 

List artičoke sadrži djelotvorne tvari poput gorkih tvari (cinaropirkin), aromatične karboksilne kiseline (cinarin) i flavonoide (luteolin) koji potiču jetru na brže protjecanje žuči. Znanstveno su potvrđeni njezini antioksidativni učinci, diuretičke sposobnosti i protektivni učinci na jetrene stanice. Upravo jer je jedan od nasnažnmijih koleretika, idealna je biljka za čišćenje organizma u rano proljeće. EPS, SIPF ili tinktura svježe biljke najbolji je odabir za artičoku te je uobičajena doza 5 mL 2 puta dnevno prije obroka. Vrijeme primjene nije ograničeno, a može se koristiti u obliku jednomjesečnih kura više puta godišnje. Ne preporučuje se osobama s opstrukcijom ili upalom žučnih vodova te ju nije poželjno koristiti ukoliko su prisutni žučni kamenci.

 

Sikavica je biljka koja djeluje hepatoprotektivno i mudro ju je koristiti s biljkama koje djeluju na lučenje žuči, poput lista artičoke, kako bi se povećala učinkovitost. Kemijski spojevi zaduženi za djelovanje sikavice su flavanolignani koji su u praksi jednim imenom nazvani silimarin. Silimarin je kompleks različitih spojeva (silibina A i B, izo-silibina A i B, silikristina i silidianina). Sikavica se najčešće koristi kao suhi standardizirani ekstrakt u obliku kapsula ili tableta te bi prema europskim propisima trebalo dnevno uzimati količinu ekstrakta koji sadrži 200 do 400 mg silimarin grupe spojeva. Sikavica je sigurna za dugotrajnu upotrebu tako da bi uvijek trebalo razmisliti o uzimanju veće doze. Ako se koristi u svrhu blage detoksikacije organizma, prikladno ju je uzimati u periodu od jednog do četiri tjedna.

 

Pri detoksikaciji, uz povećani unos flavonoida i drugih antioksidansa kroz ove biljke, poželjno je povećati unos vitamina C i E. Treba znati da čudesan rezultat neće se pojaviti ‘preko noći’ i da dobrobiti svakog detoksa dolaze postepeno. Kontrinuirana primjena biljaka s laksativnim i diuretskim djelovanjem nije preporučljiva kod osoba koje u terapiji imaju lijekove za liječenje visokog krvnog tlaka i srčanog zatajenja jer se može pojaviti neravnoteža elektrolita koja posljedično ima učinak na lijekove. Ključno je shvatiti da je detoks prilika za obnoviti snagu i uspostaviti ravnotežu u organizmu uz zdrave životne navike, a ne kratkoročna dijeta za brzi gubitak kilograma nakon zimskog perioda.

 

Marita Rajčić, mag. pharm.